Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

10 zanimljivih činjenica o najhladnijem kontinentu na Zemlji

05.01.2017. | Đurđica Marković

Ona je carstvo snijega i leda, ledeni kontinent blistave bjeline. Koliko god nas očaravala njena ljepota, jednako nas toliko straši negostoljubivost, nepredvidivost i potencijalna opasnost njenog okoliša.

Gledajući njena nepregledna bijela prostranstva, čovjeku se čini kako  je to svijet kojemu nitko ne može ništa, samoopstojan i dovoljan sam sebi. No, nije tako, jer je dobro znano da u nevolji zvanoj globalno zatopljenje ni ona nije prošla netaknuta.

Uvjerimo se koliko je Antarktika čarobna i nevjerojatna, drugačija od bilo kojeg drugog dijelića svijeta.

Otkriće Antarktike

Antarktika je otkrivena 1820. godine. Međutim, prvi istraživač  došao je na ledeni kontinent na južnom polu 14. prosinca 1911. godine. Bio je to Roald Engelbregt Gravning Amundsen, norveški istraživač, koji je svoj život posvetio istraživannju svijeta.

Godišnja doba na ledenom kontinentu

Zbog nagnutosti Zemljine osi i njenog kruženja oko Sunca, polovi dobivaju manje sunčeve energije i topline od ostatka Zemlje. Posljedica toga je da polovi imaju samo dva godišnja doba: zimu i ljeto.

Temperature na Antarktici

Antarktika je najhladniji kontinent na Zemlji. Prosječna godišnja temperatura kreće se u rasponu od -10 °C u obalnim područjima do -60°C u najvišim dijelovima unutrašnjosti.  U  neposrednoj blizini obale  temperatura se  može popeti do +10°C, a zimi pasti i do -40°C. U višim dijelovima unutrašnjosti temperatura se može „popeti“ do -30°C, a zimi pasti i ispod -80°C!

Najhladnije mjesto na Zemlji

Najniža ikada izmjerena temperatura na Zemlji zabilježena je  21. srpnja 1983. godine upravo na Antarktici, na ruskoj istraživačkoj postaji Vostok, i iznosila je -89,2°C.

Antarktika je pustinja

Mnogi ne znaju da je Antarktika zapravo pustinja! Ona nije vruća, već ledena pustinja. Uz to, Antarktika je najsuši kontinent na Zemlji.  Iako u obalnom području s vremena na vrijeme ima kiše, većina oborine iznad ledenog kontinenta je u obliku snijega i ledenih kristala. Godišnje količine oborina u obalnome pojasu iznose 500 do 600 mm, a u unutrašnjosti samo 50 mm.

Led

Antarktika je sva pokrivena ledom. Prosječno je debeo oko 2000 m, mjestimice i do 3000 m. Obujam  tog leda je oko 30 milijuna km³, odnosno 90% leda na Zemlji. Golemi se ledenjaci iz unutrašnjosti spuštaju do obale; najduži je ledenjak Beardmore, 180 km. Kontinentski led spušta se s obale u plitko šelfsko more i tvori tzv. ledene barijere, od kojih je najveća Rossova. Ledena barijera upire se djelomice o plitko dno, a djelomice pluta na vodi. Pod utjecajem valova i morskih mijena lomi se barijerni led (daleko od obale) i pod utjecajem vjetra i morskih struja pluta po antarktičkim vodama ugrožavajući plovidbu.

Svježa voda

Antarktika je izvor 90% pitke vode u svijetu.

Politička pripadnost

Antarktiku nitko ne posjeduje, na njoj nema država.  Kontinent je meridijanima podijeljen na sektore, koji pripadaju Argentini, Australiji, Čileu, Francuskoj, Norveškoj, Novomu Zelandu i Velikoj Britaniji. Sporazumom u Washingtonu 1959. zaključeno je da se Antarktika može iskorištavati samo u miroljubive svrhe; zabranjeno je uspostavljanje vojnih uporišta, eksperimentiranje ikakvim oružjem, osobito nuklearnim, i držanje radioaktivnih tvari.

Otapanje leda

Kada bi se odjednom otopio sav led na Antarktici, oceani svijeta porasli bi za 65 metara.

Stanovništvo Antarktike

Zbog iznimne hladnoće, na Antarktici nema trajno naseljenih područja. Na ledenom kontinentu djeluju ili su djelovale, stalno ili povremeno (ljeti), mnogobrojne znanstvenoistraživačke postaje. Tijekom ljeta na Antarktici živi nekoliko tisuća ljudi, dok zimi ta brojka pada na nekoliko stotina. Antarktika je jedno od rijetkih mjesta na Zemlji koje nema domaćeg stanovništva, tako da je svaka osoba koja na kontinentu živi ili ga posjeti, stranac.

Osim ljudi koji rade u okviru znanstvenoistraživačkih postaja, danas na Antarktiku stiže i nemali broj turista. I dok se prvi počeci komercijalnog turizma na ledenom kontinentu javljaju 60-tih godina prošlog stoljeća,  od kraja 80-tih došlo je do brzog rasta turističkih i pustolovnih aktivnosti. Zahvaljujući turizmu, mnogi ljudi dobili s priliku doživjeti ljepotu ledenog kontinenta te shvatiti njegovu važnost.  Njihova iskstva dovela su do povećanja svijesti o važnosti Antarktike za cijeli svijet, no i do potrebe za pažljivijim upravljanjem, kako bi se izbjeglo ugrožavanje divljih životinja i raslinja te moguće zagađenje.