Debljina snježnog pokrivača
02.02.2012. | Nebojša Subanović
Jedno od težih pitanja meteorologu je “koliko će biti debeo snježni pokrivač?”. Razlog tome je što debljina snježnog pokrivača ovisi o dva bitna faktora.
Prvi je s koliko uopće „sirovine“ raspolažemo, odnosno, koliko tekuće vode će biti sadržano u snježnom pokrivaču, ili koliko će biti dubok sloj vode dobiven taljenjem neke mase snijega s određene plohe. Ta veličina se naziva vodeni ekvivalent snijega. Do njega i nije toliko teško doći jer će nam ga, s manjom ili većom greškom, dati prognostički model.
Drugi važan faktor je vrsta snijega. Svatko se već susreo s mokrim, teškim snijegom od kojeg se lako rade grude i snjegovići, ali i sa suhim snijegom čije pahulje se baš ne lijepe i od kojeg je teško napraviti grudu.
Za razliku od nas koji se sa snijegom susretnemo dva puta godišnje i razlikujemo dvije, možda tri vrste snijega, Eskimi ih razlikuju barem 19.
Oblik snježne pahulje određuju temperatura i vlažnost pri kojoj nastaje. Inače, najveća, službeno registrirana pahulja je u promjeru imala 38cm (siječanj 1887, Fort Keogh, Montana, USA).
Za razliku od vodenog ekvivalenta snijega, vrstu snijega nam prognostički modeli ne daju. Nju pokušavamo procijeniti posredno, „odočno“, najčešće samo iz temperature.
Omjeri visine snijega i ekvivalenta vode govore o gustoći snijega. Gustoća novog suhog snijega je oko 8% gustoće vode, što znači da bi taljenjem snijega debljine 33 cm mogli dobiti sloj od oko 2,5cm vode.
Ali i obrnuto. Ako nam prognostički model kaže da će u nekom periodu, na primjer tijekom tri sata, pasti ekvivalent vode od 2,5 cm, možemo očekivati tridesetak centimetara snijega na tlu. Naravno, ukoliko snijeg pada na zaleđeno tlo te se ne tali u dodiru s njim.
Ukoliko je snijeg vlažan i težak, vrlo brzo će se, vjerojatno već tijekom padanja i „taloženja“, stiskati pod vlastitom težinom te će njegova gustoća biti veća, čak do 20% gustoće vode.
Kako da sad na brzinu procijenimo koliko će biti debeo snježni pokrivač? Pa jednostavno. Ukoliko je temperatura zraka oko nule, tada tekuću količinu oborine iz modela pomnožimo s 8 ili 10, a ako je niža od 3°C s 10 do 13 pa ćemo dobiti visinu snježnog pokrivača. Naravno, ukoliko snijeg pada na tlo čija je temperatura ispod 0°C. Ukoliko je temperatura tla viša od nule, gornja računica neće dati dobar rezultat.