Duga

24.01.2012. | Đurđica Marković

Duga je optička meteorološka  pojava u atmosferi koja je posljedica prelamanja, odbijanja i povijanja svjetlosnih zraka u kišnim kapima. To je, ustvari, veliki raznobojni luk koji se javlja kada kiša pada, a istovremeno sija Sunce. Zrake svjetlosti pritom se razlažu na svoje osnovne komponente, čineći traku različitih boja. Boje u dugi čine kontinuirani spektar sa crvenom na vanjskoj i ljubičastoj na unutarnjoj strani luka, ali se tradicionalno obično navode kao crvena, narančasta, žuta, zelena, plava i ljubičasta. Duga se katkad javlja i na oblaku, kada se Sunce nalazi nisko na nebu, pa se njegove zrake lome i odbijaju na ledenim oblačnim kristalićima.

Osim iz vode iz kiše, duga se može formirati i iz magle, rose ili bilo kakvog raspršenog mlaza, kao na primjer iznad valova. Možemo ju vidjeti  uvijek kada u zraku postoje kapljice vode, a sunce se nalazi nisko iza nas. Najspektakularnije duge javljaju se kada je polovica neba prekrivena tamnim kišnim oblacima, a iza nas je sunce na nebu koje se razvedrilo. Rezultat je veličanstvena, sjajna duga u kontrastu sa tamnim oblacima.

 U umjerenim širinama, gdje se oluje premještaju sa zapada na istok, duge se obično vide poslije oluje, dok se u tropima, gdje se oluje premještaju sa istoka na zapad, javljaju prije oluja.

 Centar duge nalazi se na zamišljenoj pravoj liniji koja se pruža do oka promatrača i dalje do Sunca koje se nalazi iza njega. Duga se može vidjeti samo kad je Sunce na manjoj visini od 42°18’, jer u protivno ona iščezava. Iz aviona i sa visokih planina duga se ponekad vidi kao cijeli krug. Često se formiraju i dvostruke duge. Kada postoji samo jedna duga, crvena boja je uvijek na vanjskom ispupčenom kraju, a ljubičasta na unutrašnjem. Ukoliko se, pored primarne pojavi i druga, sekundarna duga, ona je slabija i boje su joj obrnuto raspoređene. Ova sporedna ili sekundarna duga se pojavljuje kada se Sunčeva zraka, ne jednom već dva puta, prelama kroz unutrašnjost kišne kapljice, pri čemu se također razlaže u spektar.

Ne moraju uvijek ni glavna, a naročito sporedna duga, imati boje Sunčevog spektra. Najveći broj duga ima samo tri izražene boje, i to crvenu, žutu i zelenu, a maksimalno pet. Najslabije su izražene plava i ljubičasta, koje najčešće izostaju. Što su veće kišne kapi ,imamo više boja i one su jače izražene. Ponekad se mogu pojaviti i tri pa čak i četiri sporedne duge, ali one se veoma slabo vide. Između crvenih krajeva osnovne i dopunske duge nalazi se nešto tamniji pojas (traka). On se naziva Aleksandrova traka po imenu grčkog filozofa Aleksandra (kraj II i početak III stoljeća) koji je prvi zapazio tu karakteristiku dvostruke duge.