Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

Je li geoinženjering rješenje?

28.01.2018. | Nebojša Subanović

Nova istraživanja objavljena u Nature Ecology & Evolution dovela su do zaključka da pokušaji borbe protiv klimatskih promjena raznim tehnološkim sredstvima mogu uzrokovati veću štetu globalnoj biološkoj raznolikosti od samog globalnog zatopljenja.

Svatko tko prati američku politiku zna kako je političko odlučivanje često zbunjujuće nedosljedno, a na dulji period to vrijedi za sve vlade. Ono što se danas čini kao dobra ideja, već sutra može postati politički otrov, što znači da je budućnost svih dugoročnih projekata sve prije nego pouzdana. Mogu biti pokretani i prekidani brzo ili postupno, ovisno o hirovima političara.

To bi moglo ozbiljno utjecati na velike i dugoročne međunarodne projekte za manipuliranje Zemljinim prirodnim sustavom u cilju borbe protiv globalnog zatopljenja, procese poznate kao “geoinženjering”.

Geoinženjering dolazi u dva osnovna oblika. Prvi pokušava ukloniti  stakleničke plinove iz atmosfere koji su posljedica ljudske aktivnosti, kao što je ugljični dioksid, te ih sigurno spremaju bez izazivanja dodatne štete. Drugi je “upravljanje sunčevim zračenjem”, koji pokušava regulirati količinu sunčeve energije koja dolazi do površine Zemlje.

Najzastupljenija ideja provedbe ovog drugog oblika geoinženjeringa, nazvana stratosfersko ubrizgavanje aerosola (SAI – Stratospheric Aerosol Injection), uključuje oslobađanje aerosola, mješavine finih čestica ili tekućina u visokim slojevima atmosfere, kako bi se dio sunčeva zračenja reflektirao nazad u Svemir  te se na taj način pomoglo rashlađivanju planete.

Tim istraživača na čelu s Christopherom Trisosom iz National Socio-Environmental Synthesis Centre na Sveučilištu Maryland u SAD-u modelirao je učinke naglih promjena u potencijalnim dugoročnim geoinženjerskim projektima.

Znanstvenici su zamislili scenarij u kojem bi se SAI projekt provodio do 2070. godine, a zatim se naglo ugasio zbog, najvjerojatnije, prevrtljive politike. Korištenjem simulacije geoinženjerskog klimatskog modela, nazvanog Geoengineering Model Intercomparison Project ili GeoMIP, ustanovili su da bi takva brza promjena smanjila globalnu biološku raznolikost više od samog globalnog zatopljenja.

Razlog tome je brzina ili stopa klimatske promjene.

“Kako se klima mijenja, odgovarajući uvjeti potrebni za upornost neke vrste premještaju se Zemljom, potičući kretanja vrsta kao odgovor na klimatske promjene”, pišu autori. “Zapravo, vrste koje ne prate premještanje klimatskih područja mogu izumrijeti, usprkos pogodnim klimatskim uvjetima prisutnim negdje drugdje.”

Sve dok su klimatske promjene dovoljno postupne ili dovoljno spore, vrste se mogu prilagoditi.

Mjera brzine kojom se specifični uvjeti premještaju planetom naziva se “klimatska brzina“. GeoMIP model je predvidio da su te brzine puno veće kod antropogenih projekata SAI od onih predviđenih za globalno zatopljenje, što znači da vrstama ostaje puno manje vremena za prilagodbu i zbog toga bi se suočile s višim stopama izumiranja.

Zanimljivo, spomenuti tim je utvrdio kako bi učinak brzog završetka dugoročnog projekta SAI bio pogubniji od samog pokretanja, budući da su klimatske brzine “na kraju projekta krajnje ekstremne u biološki najraznovrsnijim područjima kao što su tropski oceani, Amazona, Afrika i Euroazija te u polarnim područjima”.

Dakle, iako bi nam tehnologija mogla riješiti problem globalnog zagrijavanja, to neće moći napraviti bez narušavanja biološke raznolikosti odnosno smanjenja broja postojećih vrsta.