Čitaonica | Meteorologija | Oceanografija

Meteotsunami

05.12.2011. | Đurđica Marković

Japanska riječ “tsunami” označava veliki val u luci. Na sam spomen riječi, mnogima pred očima prelete slike Božića 2004. godine, kada je tsunami izazvan potresom opustošio  obale Šri Lanke, Indije, Tajlanda i Indonezije te usmrtio 200 000 ljudi. 

Takvi tsunamiji u Hrvatskoj su vrlo malo vjerojatni jer je naše područje seizmički relativno mirno, no ipak je kroz povijest zabilježeno nekoliko sličnih pojava i u Jadranu, kao na primjer 1627. kada je potres na poluotoku Gargano (Italija) izazvao tsunami koji je na našoj obali usmrtio oko 8000 ljudi. U posljednje se vrijeme često barata riječju tsunami i to u obliku „meteotsunami” ili meteorološki tsunami. Ponekad se za istu pojavu koristi i naziv „plimni val” što je potpuno krivo jer nema veze sa plimom i osekom. Radi se o povećanoj razini mora iliti valu izazvanom poremećajima u atmosferi i izrazito je lokalne prirode. Zbog velike sličnosti između atmosferski induciranih i seizmički induciranih tsunamija teško ih je razlikovati stoga ćemo vam pokušati približiti jednu, onu kod nas učestaliju vrstu.

Za razumijevanje nastajanja meteotsunamija potrebno je razumjeti pojave koje ga svojom superpozicijom uzrokuju, a to su seši (šćige) i težinski valovi.

Seši


Stojni valovi ili seši, a u Hrvatskoj poznati i kao šćige, su slobodne oscilacije u  zaljevu, kanalu ili jezeru, a izazvane su naglim promjenama vjetra. Može se reći da su te oscilacije “istitravanje” bazena nakon što je prisila, u ovom slučaju vjetar, prestala djelovati. Svaki kanal, zaljev ili jezero ima svoj osnovni seš (val) te njegov period i brzinu kretanja.

Težinski valovi u atmosferi

Težinski valovi u atmosferi su brze oscilacije u tlaku zraka na malom području. Najčešće nastaju u područjima frontalnih zona u kojima se odvijaju izraziti procesi vertikalnih gibanja pri čemu dolazi do smicanja vjetra po visini. No mogu nastati i na rubovima olujnih oblaka gdje dolazi do nestabilnosti te mogu bitno promijeniti polja tlaka zraka i vjetra. Njihova horizontalna valna duljina se može kretati od nekoliko kilometara do nekoliko stotina kilometara, dok im je period u rasponu od nekoliko minuta do nekoliko sati. Amplituda poremećaja je najčešće manja od 1hPa no u ekstremnim slučajevima može biti i do 15hPa te tako bitno utjecati na polje tlaka zraka na nekom području.

O nastajanju meteotsunamija pročitajte ovdje.