Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

Može li Eyjafjallajokull utjecati na globalnu klimu?

15.04.2010. | Đurđica Marković

Eyjafjallajokull, vulkan na Islandu čija je erupcija paralizirala zračni promet gotovo čitave Europe, obavijen dimom i parom, zastrašujući je prizor. Postane li još aktivniji, moguće je da Islanđani i zračni putnici ne budu jedini na koje će utjecati.

Plinovi prošlih velikih vulkana snizili su Zemljinu temperaturu, bili okidač za bolesti pluća, izazvali kisele kiše te istanjili zaštitni ozonski omotač.

Je li i Eyjafjallajokull potencijalna ekološka bomba, pitanje je koje si ovih dana postavljaju mnogi. ‘Nije ovo kao Pinatubo. Opseg za sada nije takav da bi mogao imati globalni utjecaj,’ kaže Hans Olav Hygen, istraživač klimatolog sa Norveškog meteorološkog instituta, uspoređujući erupciju islandskog vulkana sa onom 1991. na Filipinima.

Ali, potencijal postoji. Najnovija erupcija islandskog vulkana deset je puta snažnija od one od prije mjesec dana, podigla je oblak pepela visok gotovo 7 milja.

Najopasniji plinovi koji se oslobađaju prilikom erupcije su sumporov dioksid, ugljikov dioksid i fluorovodik. Visoka koncentracija čestica pepela može izazvati kašalj, iritaciju očiju i kože, a ponekad rezultirati i ozbiljnim oboljenjima pluća.

Kiša koja ispere kiseli sloj sa čestica pepela može zagaditi zalihe vode kao i oštetiti vegetaciju. S druge strane, naslage pepela mogu pridonijeti plodnosti zemlje.

Trenutno se stanovnicima i posjetiteljima Islanda preporučuje da zbog pepela koji pada ostanu u zatvorenim prostorima, a ako moraju izlaziti, da nose zaštitne maske.

U posljednjih 1100 zabilježenih godina islandske povijesti znane su tri erupcije vulkana Eyjafjallajokull. Najnoviji od njih počeo je u prosincu 1821. i trajao više od godine dana, a zatim je 1823. godine eruptirao obližnji vulkan. Ostale dvije erupcije dogodile su se oko 1612. te 920. godine.

Dugoročno, sumpor iz vulkana ima potencijal ohladiti Zemlju. On se u zraku spaja sa vodom, stvarajući kapljice sumporne kiseline koje utječu na količinu sunčevog zračenja koje dolazi do Zemlje, blokirajući neke od zraka. Redukcija sunčevog zračenja može sniziti temperature i na godinu dana, dok god kapljice ne ‘ispadnu’ iz atmosfere.

I zaista, poznato je da je Pinatubo ohladio naš planet za 0,9 stupnjeva Fahrenheita.

Neki eksperti pobornici su ‘bio inženjeringa’ – ideje namjernog ‘injektiranja’ sumpornog dioksida u stratosferu, kako bi se usporilo globalno zagrijavanje.

Ta opcija za neke je postala posebno atraktivna nakon što UN-ov klimatski samit u Kopenhagenu, održan u prosincu prošle godine, nije uspio postići obvezujući globalni sporazum za smanjenje emisije stakleničkih plinova. Druga strana smatra da su rizici preveliki -od poremećaja u režimu vremena do kiselih kiša.

Mnogobrojni su primjeri da je utjecaj vulkana na okoliš daleko širi od njihovog direktnog područja. Ovdje donosimo samo neke primjere:

  • Godine 1783., otrovni oblak nastao erupcijom islandskog vulkana Laki, ubio je tisuće ljudi širom Europe i ugrozio poljoprivrednu proizvodnju. Procijenjeno je da je Laki izbacio oko 120 tona sumpornog dioksida u zrak, rekao je Colin Macpherson, geoplog sa Sveučilišta Durham u Engleskoj. To je ni više ni manje nego trostruka količina sumpornog dioksida proizvedena u sveukupnoj europskoj industriji tijekom 2006. godine.
  • godine 1815., vulkan Tambora u Indoneziji ubio je oko 92,000 ljudi, a njegov pepeo širio se Europom u svim pravcima, prekrivajući kontinent i pretvarajući 1816 u ‘godinu bez ljeta.’

Godine 1883. u Indoneziji je eruptirao vulkan Krakatoa, ubivši 36.000 ljudi. Evo i nekih detalja:

  • Krakatoa, otok površine 23 kvadratna kilometra, smješten na 450 metara iznad visine mora, nakon erupcije je “spušten” na 250 metara ispod razine mora;
  • piroklastički izljev putovao je 40-tak kilometara od otoka, uništavajući vatrom i pepelom brodove koji su mu se našli na putu;
  • zvuk posljednje eksplozije čuo se je 4.500 km u daljinu i prekrio je 1/13 Zemljine površine;
  • Erupcija je generirala 40-metarske tsunamije, koji su uništili obližnje obalno područje. Uslijed erupcije Krakatoa, u periodu od studenog 1883. do veljače 1884. godine, sutoni su širom Europe bili jarko crveni, a zabilježeni su u djelima mnogobrojnih majstora iz tog doba.
  • Godine 1980. Eruptirao je vulkan planine Sveta Helena u državi Washington. Pedeset sedmero ljudi tom je prilikom umrlo, a oblak pepela bio je 2,500 milja dug i 1,000 milja širok.