Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

I Mona Lisa pati zbog vremena!

11.11.2011. | Đurđica Marković

Od davnina je poznato da vrijeme utječe na ljude. Glavobolje uzrokovane nepovoljnim vremenskim uvjetima postale su svakodnevica mnogima od nas. Imaju li vremenske prilike, kao  na ljude, utjecaj i na umjetnička djela? Jedan od primarnih zadataka zaštite muzejske građe je stvaranje povoljnih uvjeta u muzejskoj okolini, kako bi se ista zaštitila od propadanja. Pri  tome je od velike važnosti osigurati kvalitetne kriptoklimatske uvjete (odnos temperature i relativne vlage zraka) te zaštititi predmete od svjetla i zagađenog zraka. Ti su uvjeti temeljna pretpostavka prevencije, odnosno sprečavanja pojave mnogih oblika propadanja umjetnina.

Pod idealnim kriptoklimatskim uvjetima podrazumijevaju se temperature od 18 do 22°C, te relativna vlažnost od 40 do 60%.  Prevelika vlažnost zraka opasna je zbog kondenzacije, a smatra se jednim od glavnih uzročnika propadanja organskih i anorganskih materijala, kao i oštećenja materijala koji su osjetljivi na upijanje i ispuštanje vlage (npr. drvo). Također, ako relativna vlažnost prijeđe 65% javlja se mogućnost pojavljivanja različitih plijesni. Neodgovarajuća vlaga dovodi do oštećenja na tri načina: omogućuje biološku aktivnost, ubrzava određene kemijske reakcije i izaziva fizičke promjene dimenzija materijala. Vlaga koja šteti je ona koja je previsoka, preniska ili prenaglo oscilirajuća. Tako npr. kod previsoke vlage dolazi do širenja i deformacije drvenih okvira slika i samim time mogućim oštećenjem slike.

Toplina je energija koja uzrokuje termo-kemijske procese. Temperatura, kao manifest topline, na klasične slikarske materijale, sama po sebi (osim ako nije riječ o ekstremima), nema osobito opasan utjecaj. Izuzetak su neke moderne slike, u izradi kojih su se umjetnici služili fotografskim tehnikama reproduciranja. Visoke temperature ubrzavaju termokemijske reakcije. Drugim riječima – što je viša temperatura okoline u kojoj se  nalazi  npr. slika, to slika brže stari. Smatra se da su na -20° C svi termokemijski procesi starenja zaustavljeni. Svakim porastom temperature za 10° C udvostručuje se intenzitet kemijskih promjena. Problem je s temperaturom to što je ona neraskidivo povezana sa ranije spomenutom relativnom vlažnošću zraka. Temperatura i relativna vlažnost su obrnuto proporcionalne i zato na temperaturu treba obratiti pažnju. Isto tako vrijedi pravilo da je bolje prekoračiti donji prag temperature, nego gornji, zbog toga jer se na nižim temperaturama, dakle, smanjuje kemijska aktivnost, no ponovno pri tome moramo paziti na relativnu vlažnost, koja se do neke mjere može regulirati samim variranjem temperature.

Zajedno sa svjetlom (vidljivim elektromagnetskim zračenjem), do umjetnina dopire i ultraljubičasto zračenje (UV) i infracrveno zračenje (IC) koji također imaju nepovoljne učinke na materijale. Ako postavite novine na Sunce, u roku od nekoliko sati one će postati krhke i promijenit će boju. Ako postavite obojenu tkaninu, ona će izblijediti. To se događa i ako iste tvari postavite pod umjetno svjetlo žarne žarulje, samo što će procesi biti sporiji. Zašto se to događa? Svjetlo i UV zračenje izazivaju fotokemijske reakcije u materijalu .

Promjene koje nastaju u materijalima izloženim svjetlu su nepovratne. Prema tome, cijeli svoj vijek negativan utjecaj svjetla akumulira se na umjetninama. Jačina negativnog utjecaja ovisi o jačini svjetla ili jačini UV zračenja. Zato jačinu osvjetljenja treba smanjiti koliko god je to moguće. Dakle, želimo li osmijeh Mona Lise ili Klimtov čuveni poljubac sačuvati i za generacije koje tek dolaze, moramo ih zaštititi. Jer, iako  nisu žive, umjetnine, baš kao i mi, osjećaju promjene vremena.

Napisala: Barbara Sušanj