Čitaonica | Meteorologija | Oceanografija

Nastajanje meteotsunamija

05.12.2011. | Đurđica Marković

Meteotsunami nastaje kombinacijom  dvije pojave – stojnih valova ili sešija i težinskih valova u atmosferi. Seši su tu uvijek, a težinski val se pojavljuje povremeno, no to ne znači da će svaki prolazak atmosferskog težinskog vala izazvati meteotsunami. Atmosferski val se prije svega mora kretati direktno prema zaljevu. Ako je taj uvjet zadovoljen, bitna je rezonancija koja nastaje kada se poklapaju fazne brzine atmosferskog poremećaja i barotropnog vala u otvorenom moru. Fazna brzina u moru se računa pomoću srednje dubine mora, a u Jadranu iznosi oko 22 m/s jer je srednja dubina oko 50 m, dok se brzina širenja težinskog vala dobije iz mjerenja tlaka na meteorološkim postajama. Val koji je nastao na otvorenom moru ovom rezonancijom, ulazi u zaljev i ako je period vala blizak periodu seša zaljeva, dolazi do obalne rezonancije. Dakle, da bi se dobio efekt meteotsunamija, nekoliko meteorološko-oceanografskih fenomena se mora poklopiti, a ako još k tome doprinese topografija sužavanjem bazena ili naglim promjenama dubina, početni val od nekoliko centimetara može doseći visinu do nekoliko metara. Utjecaj topografije na suženjima i plitkim dijelovima zaljeva može izazvati i vrlo jake struje. Dakle nekoliko uvjeta mora biti zadovoljeno da bi došlo do pojave meteotsunamija:

  • Zaljev ili luka izduženog oblika
  • Jak atmosferski poremećaj
  • Kretanje poremećaja u smjeru zaljeva
  • Rezonancija između atmosferskog poremećaja i valova otvorenog mora
  • Obalna rezonancija i topografski efekt

Budući da svi uvjeti moraju istovremeno biti zadovoljeni, ovaj poremećaj je vrlo rijedak. No,  tamo gdje se pojavi uzrokuje velike štete.