Čitaonica | Aktualnosti | Meteorologija | Zanimljivosti

Nastanjive planete – što to točno znači?

08.01.2017. | Nebojša Subanović

Meteorologija je već odavno prešla granice zemljine atmosfere i uputila se ne samo u naš planetarni sustav nego i u duboki Svemir. U početku su nas zanimale atmosfere naših bliskih susjeda, planeta s kojim dijelimo nama najbližu zvijezdu – Sunce.

O atmosferama Venere i Marsa znamo već jako puno, o atmosferama, nazovimo ih atmosferama, plinovitih planeta, Saturna, Urana i Neptuna ponešto, ali znamo nešto i o atmosferama nekih njihovih mjeseca, na primjer saturnovog Titana.

Hubbleov teleskop nam je omogućio pogled u duboki Svemir, tako dalek pogled o kakvom Galileo nije mogao ni sanjati, pogled koji nam omogućuje da vidimo i planete drugih zvijezda! Ili barem da naslutimo njihovo postojanje tananim smanjenjem sjaja zvijezde dok preko njenog diska „prelazi“ planeta u njenoj orbiti.

Otkrivene su već stotine tih egzoplaneta, velikih, malih, baš „po mjeri“, blizu ili daleko od njihovih zvijezda, ali i onih na „baš taman“ udaljenostima da bi ih mogli nazvati „nastanjivim“, odnosno da se nalaze u području popularno nazvanom „nastanjivim“. Definicija nastanjive zone je jednostavna – to je područje oko zvijezde u kojem na planeti što se u njemu nalazi, voda može postojati u tekućem stanju.

Pravu euforiju je izazvalo nedavno otkriće egzoplanete u orbiti nama najbliže zvijezde, Proxima Centauri, udaljene svega 4 svjetlosne godine, čija je masa  1,3 do 3 puta veća od zemljine i da se, k tome, još nalazi u nastanjivoj zoni!

No, pričekajmo s paljenjem motora Enterprise-a!

Trenutačna tehnologija nam ne omogućuje da vidimo atmosferu egzoplaneta, jedino što možemo je grubo procijeniti njihovu veličinu i udaljenost od matične zvijezde, što nikako nije dovoljno da bi mogli izvesti zaključak ima li tamo života ili ne. A ako i ima, hoćemo li mi taj život prepoznati kao život? Možda ti strani oblici života liče na naš, a možda je posve drugačiji, nama neshvatljiv i neprepoznatljiv kao život?

Gruba procjena udaljenosti od matične zvijezde i njene mase za sada daju samo nadu. U Sunčevom sustavu su čak tri planete u nastanjivoj zoni i gotovo odgovarajuće veličine: Venera, Zemlja i Mars. I samo na jednoj se razvio život! Venera se prži u efektu staklenika s prosječnom površinskom temperaturom od 460°C, Mars je prehladan s atmosferom koja u prizemlju ima tek 1% tlaka naše atmosfere i na kojem se život površinske vode, vrlo slane vode u tekućem stanju na obroncima kratera, mjeri u sekundama. To što se neka planeta nalazi u nastanjivoj zoni nije dovoljan uvjet i da ima život! Bitna je i sama zvijezda, veličina planete…

Novootkrivena planeta u orbiti Proxime Centauri se nalazi na dobroj udaljenosti, no, procjena mase od 1,3 do 3 može drastično mijenjati sliku. Planeta koja ima masu duplo veću od zemljine je vjerojatno plinovita i više liči na Neptun ili Uran. Nadalje, Proxima Centauri je crveni patuljak – mnogo hladniji i manji od Sunca, što znači da se ta planeta kreće na nižoj orbiti i da je vjerojatno „zaključana“ plimnim silama. U prijevodu to znači da je svo vrijeme jednom stranom okrenuta zvijezdi kao što je naš Mjesec svo vrijeme jednom stranom okrenut Zemlji. U takvom slučaju je jedna strana planete u stalnom usijanju, a druga zamrznuta. Što je još gore, Proxima Centauri vrlo često izbacuje gigantske baklje zvjezdanog materijala koji bi otpuhao bilo kakav oblik atmosfere na toj planeti.

Teleskopi budućnosti, koji se upravo izrađuju, će nam omogućiti bolji pogled na moguću atmosferu planete u orbiti Proxime Centauri, ali i drugih egzoplaneta, i možda dati spoznaju ima li tamo života ili ne.

Do tog trenutka nam ostaju špekulacije i potraga za pogodnijim planetima na kojima bi moglo biti života sličnog našem, života kojeg ćemo prepoznati kao život. Života s kojim ćemo, možda, moći i komunicirati. Kako komunicirati? E to sad više nije stvar meteorologije, ali samo neka ne bude preko nišana.