Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

Smrtonosna suša

19.10.2012. | Đurđica Marković

Riječ “suša” čuli smo posljednjih mjeseci nebrojeno puta. No, dolaskom jeseni i prvih kiša na nju zaboraviljamo, a o sunčanom, vrućem i suhom vremenu razmišljamo kao o čudesno lijepom, zaboravljajući da bez kiše nema života.

Za sušnih perioda suha zemlja ne daje uroda,  raste strah od divljanja cijena, a u nagorem slučaju i smrti od gladi i žeđi.  Javljaju se požari koji dodatno uništavaju vegetaciju. Ako suša potraje, ponovno oživljavanje zemlje može postati nemoguća misija, pa se zemlja naposljetku pretvara u pustinju u kojoj preživljavaju tek rijetki.

Što je suša?

Po rječniku, suša je duže razdoblje oskudno kišnim padalinama ili sasvim bez njih. Period proglašavanja nekog područja sušnim razlikuje se od područja do područja, a ovisi o prosječnoj količini kišnih padalina. Primjerice, u Velikoj se Britaniji sušnim smatra period od petnaest dana bez kiše. U isto vrijeme, suša se u SAD-u proglašava nakon dvadeset i jednog dana za čijeg tijeka je količina kišnih padalina iznosila manje od 30% uobičajene.

Zapanjujuća je činjenica da u Sahari moraju proći pune dvije godine bez kišnih padalina da bi se govorilo o suši!

Suša se može pojaviti bilo gdje, a mnogo je puta zadesila SAD. Najstrašnija suša dogodila se tridesetih godina 20. stoljeća u dijelovima Kanzasa, Kolorada, Oklahome i Teksasa.  Započela je 1933. godine, a ubrzo je većina biljaka uvenula ostavljajući za sobom golu zemlju. Kako više nije bilo raslinja koje bi tlo držalo u komadu, ono se ubrzo pretvirilo u prašinu koju je otpuhivao vjetar. Podigao je toliko zemlje da je u jednom trenutku oblak prašine visok 5 km prekrio ogromno područje od Teksasa do Kanade i od Ohia do Montane. Patke i guske gušile su se i padale s neba, a prašina se uspjela nataložiti na brodovima koji su plovili Atlantikom gotovo 500 km daleko od obale. Prašine je bilo i u Bijeloj kući u Washingtonu. Čim bi obrisali prašinu s predsjednikova stola, stvorio bi se novi sloj. Ta pješćana oluja prozvana je Crna mećava, a područje koje je pogodila poznato je kao Pješćana zdjela jer je vjetar običavao nanositi tlo u ogromne pješćane dine visoke do 10 m. Ta se strašna suša okončala tek tijekom zime na prijelazu s 1940. na 1941. godinu.