Čitaonica | Meteorologija | Zanimljivosti

Stigla je zima, najhladnije i najsnježnije doba godine u našoj zemlji

22.12.2015. | Đurđica Marković

Rano jutros stigla je zima, godišnje doba koje nikoga ne ostavlja ravnodušnim! I dok bi ju jedni najradije prespavali, drugi ju obožavaju. Nije to teško razumjeti budući  zima itekako utječe na našu svakodnevnicu.

Ove godine zima je stigla u vremenskim uvjetima koji podsjećaju na rano proljeće, nikako na početak zime. No, bili uvjeti s početka zime zimski ili ne, red je da se i o ovom godišnjem dobu nešto napiše.

Kada govorimo o zimi, govorimo o njenim astronomskim i meteorološkim obilježjima koja su vrlo povezana. Vrijeme je to kratkih dana i dugih noći. U kopnenim dijelovima zemlje zima se prvenstveno vezuje uz hladnoću i snijeg. Na Jadranu je osjetno toplije, a snijeg, iako ga povremeno ima, pada uglavnom rijetko, dok dosta često puše jaka i olujna bura koja prodire do kostiju. Generalno gledajući, zima je u našoj zemlji najhladnije i najsnježnije doba godine, iako snijeg u pojedinim godinama zna i izostati. Ponekad su snježni dani brojniji u proljeće i jesen nego zimi. Što se tiče temperature, zima je generalno najhladnije doba godine u našoj zemlji, jer se još nikada nije dogodilo da bi neko drugo doba godine bilo hladnije od perioda prosinac – veljača.

Na sjevernoj Zemljinoj polutci zima počinje zimskim solsticijem ili suncostajem, a završava proljetnom ravnodnevnicom. U trenutku zimskog suncostaja dan je najkraći u godini, a za proljetne ravnodnevnice dan i noć traju jednako.

Za najkraćih dana Sunčeve su zrake najukošenije pa do nas pristiže i najmanja količina Sunčevog zračenja, zagrijavanje je najmanje pa su i temperature najniže.

Zimi je vrijeme u Hrvatskoj pod prevladavajućim utjecajem anticiklona, područja visokoga tlaka, s najvišim tlakom u središtu. U središnjim dijelovima anticiklone prisutno je silazno gibanje zraka, a u prizemlju zrak otječe od središta prema rubnim dijelovima anticiklone (od višeg prema nižem tlaku). Pri silaznom gibanju zrak se dinamički grije, postaje suši te su zato nepovoljne okolnosti za nastanak oblaka i oborina. Kad je nebo vedro, zbog malog protuzračenja atmosfere, gubitak topline Zemljine površine je velik. Zato je u dugim zimskim noćima, u središnjim dijelovima anticiklone, gdje je i strujanje zraka u prizemlju slabo, ohlađivanje Zemljine površine i prizemnih slojeva zraka veliko. Posljedica je vrlo niska temperatura, a nerijetko i mraz. Temperatura je posebice niska kad je tlo pokriveno snježnim pokrivačem.  Snijeg svojom bijelom bojom danju vrlo učinkovito odbija Sunčevo kratkovalno zračenje, a noću uspješno izračuje dugovalno zračenje. Drugim riječima, danju se malo grije, a noću jako rashlađuje. Za takve dane kaže se da će „zeko tražiti mamu da se zagrije“.

Situacija na našoj obali značajno je drugačija, što je posljedica toplinskog djelovanja mora  koje ljeti primljenu toplinu sprema u veće dubine, a zimi ju zrači prema svom okruženju i hladnijem kopnu. Zračne struje odnose taj topli zrak znatno sjevernije, pa on djeluje na dobar dio kopnene Hrvatske.

Najhladniji zimski mjesec kod nas je siječanj. Najtopliji je na vanjskim dalmatinskim otocima (Vis 9-10°C, Split 7°C), obalno područje sjevernog Jadrana ima oko 5°C, dok je prosječna siječanjska temperatura Zagreba oko 0°C. U gorskim krajevima, a posebice na većim nadmorskim visinama, siječanjske su temperature još niže (npr. Gospić -2°C, Delnice -3°C). Najhladnije je u gorskim mjestima koja su smještena u udolinama. Primjer takvog mjesta je Zalesina, mjesto s čak 35 dana s jutarnjom temperaturom nižom od -10°C („ledeni dani“).

No, nije ni na Jadranu zimi samo med i mlijeko! Katkad se ledeni zrak s kopna sruči i na ugodno toplo primorje. Potvrđuje to veljača iz 1929. godine, kada je u poznato toploj Crikvenici izmjereno -14°C, u Rijeci -14,6°C, u po buri poznatom Senju -18,3°C, a u Pazinu, 16. veljače te iste ledene godine, čak -19,1°C.

Najljepši dio zime svakako je snijeg, češći i obilniji u kopnenim dijelovima zemlje.  U nizinama kopnene Hrvatske u prosjeku se zadržava 30 do 50 dana, ne u neprekinutom nizu, već u nekoliko snježnih razdoblja. Debljina snježnog pokrivača u zimskom dijelu godine u nizinama je između 20 i 30 cm. U Gorskom kotaru i Lici broj dana sa snježnim pokrivačem na nižim je nadmorskim visinama  između 60 i 100, a u višem gorju i značajno veći. Tako Platak, Klek i Bjelolasica imaju 120 do 130 snježnih dana, a Risnjak i Snježnik (nadmorska visina 1400-1500 m)  između 160 i 180. Prosječna maksimalna visina snijega tijekom zime iznosi 70-90 cm, dok je apsolutna maksimalna visina u duljem razdoblju u većem dijelu Gorskog kotara 150-170 cm. Na visini oko 1000 m snježni pokrivač može dosegnuti 270 cm.

U gornjem dijelu Medvednice ima oko 100 dana sa snježnim pokrivačem, prosječna najveća visina snježnog pokrivača je oko 40 cm, dok je apsolutno najveća  izmjerena visina 141 cm. Na sjevernom Velebitu, na visini oko 1600 m, snježni se pokrivač zamjećuje u 47% dana u godini, a prosječna maksimalna visina je 174 cm.

U primorju je snježni pokrivač rijedak, uglavnom manje od pet dana godišnje, i to ne svake godine. Najsnježnije mjesto na Jadranu je Senj.