Čitaonica | Aktualnosti | Meteorologija | Zanimljivosti

U kakvoj su vezi globalno zagrijavanje i količina otrovne žive u jezerima i oceanima?

13.02.2017. | Nebojša Subanović

plankton

Dobro je poznato da nema područja života kojeg se klimatske promjene ne dotiču. Istraživači sa Sveučilišta Umea u Švedskoj  pozivaju znanstvenike da prilikom modeliranja utjecaja klimatskih promjena na morske ekosustave uzmu u obzir razine metil-žive.

Naime, najnovija studija upozorava kako se zbog klimatskih promjena, razina otrovne žive u fitoplanktonu može povećati i do sedam puta!

Sofi Jonsson sa Sveučilišta Umea u Švedskoj i kolege izračunali su da se razina metilžive u jezerima i obalnim područjima može značajno povećati zbog povećanog ulaska organskih tvari, na primjer lišća i zemlje, a kao posljedica globalnog zagrijavanja.
Oni su već prije, u svom radu objavljenom u „Science Advances“, napisali kako se procjenjuje da se ulaz žive(Hg) u ekosustave tijekom industrijske ere povećao dva do pet puta!
Svjetska zdravstvena organizacija ubraja živu među deset najopasnijih tvari za ljudsko zdravlje, a spoj naziva metil-živa je jak neurološki otrov koji se taloži u hranidbenom lancu.
Istraživači ističu kako će se, pod utjecajem klimatskih promjena, povećati ulazak organskih tvari, lišća, smeća i zemlje u obalne vode i to za 10-50%.
Kako bi otkrili koliki i kakav učinak na ekosustave može imati taj ulazak organskih tvari, istraživači su napravili minijaturna ušća i dozirali ih povećanom količinom hranjivih i organskih tvari.
Otkrili su kako je porast metilžive u životinjskom planktonu narastao dva do sedam puta kada je bio izložen 20-30% većoj količini organskih tvari, povećanju koje se predviđa u nekim područjima.
Porast metil-žive je djelomice posljedica promjene u vodenom hranidbenom lancu. Lišće i zemlja zamućuju vodu i smanjuju dotok sunčeve svjetlosti što ima za posljedicu povećanje broja bakterija i gušenje biljnog planktona.
Na kraju to dovodi do pomaka u cijelom hranidbenom lancu ekosustava od autotrofnih, koje se mogu graniti koristeći energiju Sunca, prema heterotrofnim koje se kod prehrane oslanjaju na organske tvari.
U heterotrofnom okruženju, veća raznolikost organizama dovodi do više razine koncentracije metil-žive. I u modelima, povećanje organske tvari udvostručuje zadržavanje žive u vodi, što dodatno povećava izloženost morskog života.

“Studija je otkrila pojavu koja do sada nije bila opisana”, kaže voditelj istraživanja Erik Björn sa Sveučilišta Umea. “Rezultati su kritični u predviđanju kako globalne klimatske promjene mogu utjecati na izloženost ekosustava i ljudi metilživi.”

Iako će stvarnost biti puno složenija nego što modeli sugeriraju, istraživači pozivaju znanstvenike da uzmu u obzir razine metil-žive prilikom modeliranja utjecaja klimatskih promjena na morske ekosustave.

Izvor: cosmosmagazine.com