Čitaonica | Meteorologija

Uragani, tajfuni, tropski cikloni – najveće oluje na Zemlji!

28.11.2011. | Đurđica Marković

Sezona najpoznatijih uragana na sjevernoj hemisferi, onih iznad Atlantskog oceana i Meksičkog zaljeva, traje,  pustoš koju  ostavljaju iza sebe uznemiruje i nas u dijelovima svijeta u kojima se s njima nikada nismo sreli. Upoznajmo stoga te najveće oluje na Zemlji.

Oluje slične američkim uraganima se drukčije nazivaju u drugim dijelovima svijeta. Uragan je iznad Atlantika i istočnog dijela Tihog oceana. Na zapadnom dijelu Tihog oceana i na Filipinima ovi sustavi se nazivaju tajfuni, dok su u Indijskom oceanu i južnom dijelu Tihog oceana cikloni.

Uragan je rotirajući sustav koji nastaje iznad toplog tropskog mora. Prepoznatljiv je po mirnom središtu koje se naziva oko.

Uragani su tropski cikloni s vjetrom bržim od 119km/h. Na sjevernoj hemisferi se vrte suprotno kazaljki na satu, a na južnoj u smjeru kazaljke na satu. Lako se uočavaju na satelitskim snimkama, prepoznaju se po intenzivnom kružnom gibanju oko središta. Uragani mogu živjeti i po nekoliko tjedana iznad tople vode, no čim dođu nad hladnije more ili nad kopno, brzo gube snagu.

Nastaju kao nakupina grmljavinskih oluja iznad tropskih voda uz zadovoljene određene uvjete u atmosferi i moru.

Prvi i najvažniji uvjet za razvoj uragana je temperatura mora koja mora biti viša od 26.5°C. Toplina i vlaga iz toplog mora glavni je izvor energije za uragan. Zbog toga uragani brzo oslabe kad zahvate tlo jer se više ne mogu “hraniti” vlagom i toplinom.

Drugi uvjet za razvoj uragana je visoka relativna vlažnost u donjoj atmosferi čime se reducira isparavanje unutar oblaka te se kondenzacijom oslobađa latentna toplina.

Treći i nikako manje bitan uvjet za nastanak uragana je smicanje vjetra. Kad je smicanje vjetra slabo, kumulonimbusi rastu u vis i latentna toplina se otpušta u zrak direktno iznad oblaka i tako se pospješuje njihov vertikalni rast. No smicanje ne smije biti niti prejako jer se time latentna toplina potrebna za jačanje oluje raspršuje po većem području i ne utječe pozitivno na razvoj oblaka.

Nastanak

Najraniji stadij uragana je obična grmljavinska oluja (kumulonimbus), no ne grmljavinske oluje koje su poznate nama u umjerenim širinama. Jače grmljavinske oluje nastaju u području oko ekvatora gdje konvergiraju pasati s južne i sjeverne polutke. To područje se naziva Intertropska Zona Konvergencije (ITZK). Vlažan zrak donesen pasatima konvergira i diže se te dolazi do duboke konvekcije koja rezultira olujnim oblacima. Taj pojas olujnih oblaka okružuje cijelu Zemlju.

No uragani mogu nastati i iz grmljavinskih oluja drugog podrijetla. Istočni valovi u atmosferi također izazivaju jaku konvekciju te konvergencija povezana s tim valovima također može rezultirati uraganom.

I treći način postizanja konvergencije koja ima potencijal razvoja u uragan dolazi od frontalnih zona koje prelaze preko zagrijane površine vode. Uzlazno gibanje od fronti dovoljno je da se razviju grmljavinske oluje koje se kasnije mogu razviti u uragan.

Ova faza bi se mogla nazvati rođenje uragana, a život im se sastoji od tri faze. Nakon što nakupina grmljavinskih oluja dosegne stupanj tropske depresije potrebno je nekoliko dana da sakupi snagu za sljedeći korak, tropsku oluju. Isto toliko vremena je potrebno da dosegne sljedeću fazu, uragana.

No uragani mogu nastati i iz grmljavinskih oluja drugog podrijetla. Istočni valovi u atmosferi također izazivaju jaku konvekciju te konvergencija povezana s tim valovima također može rezultirati uraganom.

I treći način postizanja konvergencije koja ima potencijal razvoja u uragan dolazi od frontalnih zona koje prelaze preko zagrijane površine vode. Uzlazno gibanje od fronti dovoljno je da se razviju grmljavinske oluje koje se kasnije mogu razviti u uragan.

Ova faza bi se mogla nazvati rođenje uragana, a život im se sastoji od tri faze. Nakon što nakupina grmljavinskih oluja dosegne stupanj tropske depresije potrebno je nekoliko dana da sakupi snagu za sljedeći korak, tropsku oluju. Isto toliko vremena je potrebno da dosegne sljedeću fazu, uragana.

Tropska depresija nastaje kada se grmljavinske oluje pod određenim atmosferskim uvjetima udruže u grupu. Tropska depresija je karakterizirana centrom niskog tlaka zraka oko kojeg se rotiraju grmljavinske oluje. Bitna odlika tropske depresije je da na površini postoji bar jedna zatvorena izobara.

Kada tropska depresija ojača do točke kada vjetar doseže brzinu od 64km/h postaje tropska oluja i dobiva ime sa popisa koji je složen 1953.godine po abecednom redu i izmjenjuju se muška i ženska imena. Sustav je organiziraniji od tropske depresije i postaje kružnog oblika. Tropske oluje donose jaku kišu i mogu izazvati mnogo štete bez da prijeđu u uragan.

Kako tlak nastavlja padati tropska oluja pri vjetru od 119km/h prelazi u uragan. Rotacija oko jezgre se pojačava. Uragan je proces sa pozitivnom povratnom vezom što znači kad jednom proces počne izaziva događaje koji pojačavaju početni proces i tako se sve vrti u krug. Površinski zrak spiralno rotira u centru i konvergira što izaziva dizanje zraka u centru. Taj zrak se hladi i kondenzira što oslobađa latentnu toplinu (energija oslobođena kada tvar mijenja agregatno stanje) u okolni zrak i tako se hrani cijeli sustav iznova i iznova…

Uragani su najjači tropski cikloni. Najuočljivija osobina uragana je oko. To je središte oluje, a promjer mu je od 20 do 50km. Oko je inače najtiši dio uragana, vedro je i vjetar je slab, a tlak je najniži. Oko je mirno jer vjetar koji konvergira u centar, nikad ustvari ne dođe do centra. Coriolisova sila ga skreće iz centra uzrokujući vrtloženje vjetra oko oka.

Oko postaje vidljivo kada je zrak koji se diže u oblačnom zidu guran prema centru, umjesto prema van kamo odlazi većina zraka. Zrak tone u topliji okoliš i vodene kapljice isparavaju ostavljajući područje oka vedrim.

Oko oka je oblačni zid, najrazorniji dio uragana, područje najintenzivnijeg vjetra i kiše, a temperatura je više nego u okolnoj atmosferi. Na površini vjetar struji prema središtu uragana. Konvergencija u oblačnom zidu je tako jaka da se zrak u ovom području diže brže nego u ostatku uragana.

Zrakasto od oblačnog zida mogu se primijetiti povezane strukture unutar oblaka, spiralni kišni pojasevi. Između pojasa često su područja gdje zrak tone i tamo nema kiše.

Tlak prema oku pada dok brzina vjetra raste. U oku tlak ima svoj minimum dok se maksimum vjetra nalazi u oblačnom zidu, a najmanja brzina vjetra također u oku.

Uraganima upravlja globalna cirkulacija. Postoje tri pojasa globalne cirkulacije: polarno istočno (60-90°), zapadno (30-60°) i tropsko istočno strujanje (pasati). Put uragana najviše ovisi o vjetru koji puše u pojasu gdje se nalazi uragan. Uragan koji nastane u istočnom Atlantiku se kreće prema zapadu nošen pasatima, na kraju ga uhvati jugozapadno strujanje i počne se kretati prema sjeveru (na sjevernoj hemisferi).