Čitaonica | Vrijeme na dva kotača

Do grada sira i nazad

13.06.2015. | Nebojša Subanović

ruta

Iako je za putovanje svaki dan jednako dobar, subota je ipak malo bolja jer je u njoj slobodnih sati nešto više više nego u ostatku tjedna. A kad je i prognoza dobra, odluka nije teška pa preostaje  samo odlučiti kojim putem krenuti.

Ove subote odlučujemo se za grad sira.

Išli smo do Bjelovara nebrojeno puta, uvijek istom rutom, zato se danas odlučujemo za malu promjenu – idemo preko Dubrave. Ne smijem pisati Vrbovečke Dubrave jer sam to jednom spomenuo u društvu Dubrovčana i morao odslušati predavanje kako je to samo Dubrava, a ne nekakva Vrbovečka Dubrava.

U rano prije podne Dragica (Yamaha Dragstar 1100), Đurđica i ja krećemo Slavonskom avenijom prema petlji Ivanja Reka gdje se ispetljavamo prema Varaždinu i laganom vožnjom na čvoru Sveta Helena skrećemo prema Vrbovcu.  Moji osjećaji prema vožnji autocestom su podijeljeni. Nisam načisto sviđa li mi se voziti „dosadnom“ autocestom, iako je Dragica motor koji tu vožnju čini izuzetno udobnom, ili ne. Možda je istina opet negdje u sredini: određena doza autoputa na Dragici može biti sasvim ugodna. Obično na autoputu spustim držače za noga na crash baru, ali danas to nije pametno. Vjetar je značajan i povremeno imam osjećaj da me hoće iščupati s motora. No Dragica postojano drži cestu kao da ima dvanaest kotača, a ne samo dva, i tri tone, a ne samo tristo kila.

S vrbovečke obilaznice silazimo na izlazu broj 3 i nastavljamo lokalnom cestom prema Dubravi. Do Dubrave ima oko 10 kilometara vrlo ugodne vožnje uz nekoliko iznenadnih okuka pod 90. Kako je zvizdan već dobrano upržio pada odluka da kavu pijemo u Dubravi. U samom centru ima nekoliko lokala, a mi odabiremo restoran u prvom kvadrantu kružnog toka.

Rashlađivanje na vjetru u sjeni terase i u oko mi pada kip partizana preko ceste. Odlazim s fotićem i ovjekovječujem još jedan preživjeli spomenik antifašističkim borcima 2. svjetskog rata. Izvrsno je očuvan, a njegove će fotografije biti pravo veselje u mojoj zbirci.

Nakon kave i odmora nastavljamo lokalnom cestom prema Novoj Kapeli i Farkaševcu. Cesta u nekoliko navrata ide kroz gustu šumu što predstavlja pravo osvježenje u ovom kipućem danu. No oprez! U lošem je stanju i nikako nije preporučljivo voziti preko 60 km/h. A nije ni potrebno. Zelenilo je pravi melem za oči.

U Novoj Kapeli je nekada bio mali muzej neobičnih prijevoznih sredstava i poljoprivrednih radnih strojeva, no lani je zatvoren i bilo bi zanimljivo saznati gdje je završio inventar. Na raskršću u centru skrećemo desno prema Farkaševcu, a na izlazu iz njega ponovo ulazimo u gustu šumu koja donosi osvježenje. Prije Bolča i u samom Bolču su dvije-tri okuke pod 90. Oprez je nužan. U Bolču je napuštena pravoslavna crkva koja propada kao i pripadajuća popovska kuća koja je ujedno bila i ured.

Negdje u Prgomelju cesta postaje kvalitetnija. No svejedno preporučujem ne voziti preko ograničenja jer ste stalno u naseljenom mjestu i nikad ne znate kad će i što izletjeti iz dvorišta na cestu.

Gudovac, poznat po poljoprivrednom sajmu, ako ikada budete imali prilike preporučujem da ga posjetite, i izlazimo na cestu Bjelovar-Čazma.

Bjelovar je jedan od mlađih hrvatskih gradova, nastao 1756. godine  odlukom carice Marije Terezije. Planski je građen kao poligon i upravno središte Križevačke i Đurđevačke pješačke pukovnije što se vidi u današnjem centru grada. Ulice su pod pravim kutom i cijelo središte je kvadratično.

U najužem središtu je lijepi perivoj kvadratnog oblika s paviljonom u sredini. Paviljon je 1943. napravljen od bračkog kamena i najveći je kameni paviljon u Europi.

Glavni godišnji događaj i omiljena manifestacija Bjelovarčana je Terezijana koja se održava svakog drugog vikenda u lipnju. Uz koncerte na otvorenom možete se sasvim fino najesti i napiti na uličnim štandovima.

Bjelovar se još naziva i gradom sira jer u njemu postoji višestoljetna tradicija proizvodnje sira i mliječnih proizvoda. U drugoj polovici prošlog stoljeća imao je i zavidno jak rukometni klub koji je 1972. osvojio naslov europskog prvaka!

U večernjim satima napuštamo Bjelovar i krećemo put Zagreba, ali ovoga puta „utabanim stazama“, magistralnom prometnicom preko Svetog Ivana Žabnog i u Cugovcu se uključujemo na vrbovečku obilaznicu.

Oko 23 sata dolazimo pred garažu, a na Dragičinom vjetrobranu i faru su milioni malih jadnika koje ove večeri nisu imali sreće.