Čitaonica | Vrijeme na dva kotača

Ima li još hipija u Hrvatskoj?

21.06.2017. | Nebojša Subanović

Hipiji u Hrvatskoj!? O, da, ima ih! Samo se više tako ne zovu, a mnogi od njih ni ne znaju da su sve te ideje, način života, filozofiju, poglede na svijet koje zastupaju, zastupali i hipici prije pola stoljeća.

Danas ih svijet naziva alternativcima, često im dodajući epitet ekološki.

Prema Wikipediji, hipi pokret je nastao 1966. godine na zapadnoj obali SAD-a, u San Franciscu te se brzo proširio na cijelu Ameriku i Europu. Hipiji nisu priznavali način života „onih drugih“, napustili su udobnost, raskoš, površan život odraslih i odabrali jednostavan i prirodan, danas bi rekli, ekološki život. Željeli su srušiti granice koje dijele ljude: nacionalne, rasne, vjerske, spolne, klasne, ideološke, zamišljali su svijet bez ikakvih razlika među ljudima. Borili su se za vječni mir u svijetu i ljubav među svim ljudima.

Svoje želje za promjenom izražavali su nomadskim životnim stilovima, odricanjem korporativnih utjecaja, potrošnje, prihvaćanjem ne-kršćanske religijske kulture…

Hipi pokret stvorio je i svoju umjetnost, a ponajviše se to odrazilo na glazbi. Jedna od ikona hipi pokreta bila je Janis Joplin.

Bio sam uvjeren kako su, barem u Europi, ljudi s takvim stavovima odavno nestali sve dok se ove nedjelje nisam obreo među njima! Kako sam u svojim tinejđerskim danima i sam naginjao hipi pokretu, ovo je za mene bio i lagani povratak u mladost.

No, kako je sve počelo?

Prije tjedan-dva me jedan moj bivši učenik pozvao na proslavu neke dvocifrene godišnjice mature. Naravno da sam otišao! Kada te se učenici sjete nakon četvrt stoljeća, onda to nešto znači. I tako uz pive i klopu teku riječi kad mi Marko Rukavina, moj bivši đak, počne govoriti o nekakvoj udruzi, ekologiji, radionicama, ekološkom festivalu tu negdje malo iza Karlovca i kako bi bilo zgodno da tamo održim neko predavanje. Ne treba žabu dugo nagovarati da skoči u vodu.

I tako ove nedjelje Đurđica, Teddy Biker Bear i ja krećemo na Dragici put Bukovice Utinjske. Put nas vodi kroz Karlovac, do kojeg se vozimo autoputom, pa do Turnja gdje je obavezan pit-stop i kava, nakon koje vozimo još nekoliko kilometara do Tušilovića gdje skrećemo prema Vojniću. Tu palimo Emiliju (naš mobitel koji ima jedinu svrhu da glumi offline GPS navigator) u koju sam unio koordinate jer ceste i adrese nema… Đurđica drži Emiliju ispred mog trbuha i ja svako malo pogledavam kuda nas usmjerava. Nakon neka četiri kilometra skrećemo na lokalnu cestu kojom se vozimo do makadamskog odvojka kojeg više nema u navigatoru. I tako dolazimo do cilja, Ekodroma! Dragicu parkiramo nekih kilometar od samog Ekodroma.

Javljamo se teti na „recepciji“ koja nam stavlja papirnate narukvice nakon čega nastavljamo u samo središte… ehm… kako bih to uopće nazvao? …nekoliko objekata oko središnjeg dvorišta.

Kad tamo, naletimo na Danijela Lacka! Njega sam upoznao kad je Antu Radonića i mene angažirao da na Sportskoj TV komentiramo skok padobranom s ruba svemira.

Lacko nas vodi po imanju i priča priču o Ekodromu.

Ekodrom festival je prvi puta održan 2012. godine u organizaciji Udruge Ekodrom uz veliku pomoć volontera koji su svojim entuzijazmom omogućili realizaciju ideje festivala. Festival je zamišljen kao četverodnevno druženje u prirodi uz razmjenu znanja i vještina, uživanje u dobroj glazbi i plesu te stvaranje društva koje aktivnim djelovanjem gradi bolje sada, lokalno i globalno, čuvajući okoliš i prirodne resurse. Sinergijom ruralnog i urbanog života festival promiče važne, ali zapostavljene vrijednosti i kontinuirano radi na promicanju kulture zajedništva, tolerancije i uvažavanju različitosti.


Na festivalu su nastupali mnogi glazbenici i DJ-evi.

Glavno obilježje atmosfere festivala je opuštenost i sloboda bavljenja onim čime se baš tada želite baviti. Tijekom ta četiri dana mogli ste se baviti tesarstvom, organskim vrtlarenjem, fotografijom, pčelarstvom, kovanjem, yogom, tkanjem, pjevanjem, žongliranjem, kineskom medicinom….

Dok smo se muvali okolo, neki su plesali, neki svirali, neki vježbali, neki ćakulali, neki samo sjedili…

Ja sam se lagano pripremao za svoje predavanje …

… koje sam održao u štaglju!

Nažalost, uvijek nastupi onaj trenutak kada valja krenuti kući.

A mi smo krenuli uz čvrsto obećanje kako ćemo iduće godine biti na Ekodrom festivalu sva četiri dana!

Detalje o samom festivalu možete vidjeti na www.ekodromfestival.com

Kako i dolikuje završetku svakog lijepog i uspješnog putovanja motorom, zaokružili smo ga pivom u mom omiljenom pubu – BBF-u!