Čitaonica | Vrijeme na dva kotača

Kava za 10 lipa? Ma je li to moguće?

30.04.2017. | Nebojša Subanović

Kava za 10 lipa! O da! Moguće je! I to dobra kava! I samo 10 lipa! Dobro ste pročitali, 10 lipa! 0,1 kuna! No, krenimo redom.

Za tu kavu sam prvo morao odjahati nekih 100 kilometara, a vi ćete sada sa mnom. Bila je to jedna popodnevna vožnja prošarana povremenim suncem i pokojom kišnom kapi. Kišne kapi su nas uglavnom obilazile, ne baš sve, ali uglavnom. Ili mi njih. Dođe na isto.

Negdje oko dva popodne na jankomirskom se Tifonu okuplja malo društvo, nas osmero sa svojim dvokotačnim ljubimcima: Maki, Vlado, Six, Kreč, Neven, Dudo, Goran i ja. Kave, jedan zeleni čaj i chit-chat prije polaska.

Putem nam se pridružuje Andi na svom GS-u. Ne sreće se baš puno žena koje voze BMW-e.

I tako nas sada devetero nastavlja put.

Jedna od meni dražih cesta u ovom dijelu svijeta je stara krapinska cesta od Zagreba do Zaboka. Ugodni zavoji i vrlo pregledna. No to može zavarati čovjeka pa previše okrene ručicu gasa. Zato valja povremeno baciti pogled na brzinomjer.

No ne odvozimo je cijelu, skrećemo prema Gornjoj Bistri pa vozimo lokalnim cestama do Stubičkih Toplica, a onda preko Donje Bistre do Lojzekove hiže.

Nikada prije nisam bio u Lojzekovoj hiži i moj prvi dojam je više nego dobar. Ovoga puta rješavamo samo tekuća pitanja, ja obrađujem bezalkoholno pivo. Nisam baš ljubitelj bezalkoholnog piva, ne zato što nema alkohola, naprosto mu okus baš i nije „pivski“. Ali kaj sad, dva ketača i OH skupina baš ne idu zajedno.

Nakon okrepe i novog chit-chata, valja krenuti dalje. Idemo preko Laza, vozio sam tom cestom dva-tri puta i ne mogu baš reći da mi je „legla“. Nije ni ovog puta. Puno puta sam letio motornim zmajem preko tog Laza i svaki puta sam se osjećao nelagodno tako da sam na kraju radije letio dolinom Konjščina-Bedekovčina, zaobilazeći Laz.

U jednom trenutku više ne mogu pratiti grupu, ipak Dragica nije baš motor za brdske zmijugave ceste, pa zaostajem. U retrovizoru vidim još nekoga tko zaostaje samnom. No, u nekom mjestu vidim grupu motora parkiranih uz cestu i shvaćam da je to moja grupa i da nas čekaju!

Prolazimo Sesvete, pa Slavonskom avenijom do Mosta slobode i parkiramo na platou kod glavnog, južnog ulaza na Zagrebački velesajam.

Kako dolikuje, na kraju vožnje kava za rastanak uz još malo chit-chata. I tu dolazi ono što čekate od samog naslova! Dolazi račun i naprosto ne mogu vjerovati! Bajkerska kava 10 lipa! Da, nije tipfeler, lapsus calami, tiskarska greška, omaška, ne! 10 lipa! 0,1 kuna!

Dakle, ako dođete motorom, možete toga dana popiti jednu bajkersku kavu po toj nevjerojatnoj cijeni! Moram skinuti kapu ovom marketinškom potezu!

Bilo je to još jedno divno druženje s Laganini bajkerima (oni se tako samo zovu) i veselim se novoj vožnji.

mapa