Čitaonica | Vrijeme na dva kotača

U posjeti dalekim precima

21.06.2015. | Nebojša Subanović

Kad prvi dan ljeta padne u nedjelju, svakako ga treba primjereno obilježiti, čak i kad prognoza najavljuje mogućnost da te okupa kakav popodnevni pljusak, a sramežljive temperature baš i ne obećaju brzo sušenje!

Prognoza na mom omiljenom portalu meteo-info.hr najavljuje vrijeme koje je noćna mora svima kojima je vrijeme važno. Ima tu svega – i sunca, i kiše, i pljuskova, pa iako bi ovi posljednji po prognozi trebali biti slabijeg intenziteta, s lipanjskim vremenom nikada ne možeš biti posve siguran, meteorolog prognostičar u meni to savršeno dobro zna!

Zanemarujem mogućnost pljuskova i činjenicu da se najviša dnevna temperatura neće značajnije pomaknuti iznad 20°C, i krećem u novu moto avanturu, ovaj puta put Krapine, na poziv MK Neandertal Bikers.

Uz dobru volju i topliju odjeću, Dragicu, moju Yamahu Dragstar 1100, i mene, i ovaj puta prati Đurđica. Kako i ne bi kad je poziv MK Neandertal Bikers nemoguće odbiti –  čuli smo da imaju dobre fešte, a eto nam i prilike da posjetimo muzej neandertalskog pračovjeka za koji kažu da je jedan od boljih u Europi!

Na čvoru kod Zaprešića silazimo s obilaznice i krećemo starom krapinskom cestom put Zaboka, pa potom prema Krapini. Stara cesta slijedi trasu autoputa pa je kilometraža slična, ali užitak vožnje puno veći. Promet nula i bez ikakvih problema dolazimo u Krapinu. Kako je najavljeno okupljanje kod starog muzeja podno Hušnjakova brda, odlazimo odmah tamo, no stižemo sat prerano, sjedamo na terasu i naručujemo kavu.

Oko dva sata popodne počinju se skupljati prvi bajkeri, a dolazi i organizator pa se i mi premještamo.

Ima nešto što mi se jako sviđa kod bajkera, a to je da kod susreta, iako se nikad prije niste vidjeli, možete razgovarati kao da se znate još iz vrtića. Bar je kod većine tako. I tako, uz piće dobrodošlice i razgovor, brzo stiže i trenutak za zajedničku panoramsku vožnju okolicom Krapine.

Krajolik je predivan, preporučujem svakom bajkeru, a i ostalima, da se provozaju zagorskim bregima!

Uz zanimljive zavoje tu su i mnogobrojne kleti u kojima se čovjek može okrijepiti domaćim gastronomskim proizvodima. Tako smo i mi, 60-70 motorista, stali u jednoj gdje smo počašćeni domaćim kobasicama od divljači.

Moram priznati da mi je taj predah dobro došao jer se kolona, po mom ukusu, kretala malo prebrzo zmijolikim cestama koje ne poznajem. Kasnije mi Đurđica kaže kako je njoj izgledalo da bez nekih problema savladavam zavoje. Hvala, Đurđice! I dok smo se krijepili finim kobasama i sirom, odnekud se stvorila  harmonika, pa je pala i pjesma. No, ubrzo krećemo dalje. Ako mislite da znam kuda idemo i gdje smo, u zabludi ste, no to nije ni važno jer slijedim kolonu. Po povrtaku u Krapinu stajemo u centru, hladno pivo paše mi kao rijetko kada.

Nakon još jedne kratke vožnje okolicom vraćamo se Hušnjakovu brdu kojim se širi miris roštilja.

Osim što znaju s motorima, MK Neandertal Bikersi znaju i s mesom, zaključujem između zalogaja sočne vratine i šampinjona s roštilja!

Uz bajkerski roštilj, tu se održava i natjecanje u roštilju! Plato ispred starog muzeja krcat je roštiljima, posjetiteljima, „neandertalcima“, štandovima sa svim i svačim, a tu je i mala pozornica s tamburašima.

Đurđica i ja odlazio do novog muzeja koji je praktički ukopan u jedan usjek Hušnjakova brda. Nekima se sviđa pozicija i vanjski izgleda muzeja, nekima ne. Meni da.

Ovo nalazište ostataka neandertalca otkrio je hrvatski paleontolog, arheolog i geolog Dragutin Gorjanović-Kramberger(1856-1936) u ljeto 1899. godine. Prema njegovim istraživanjima fosilizirane kosti pripadaju neandertalskoj populaciji koja na tom području živi u zadnjem velikom međuledenom dobu, srednjem paleolitiku, odnosno u periodu od 250000-30000 godina prije nove ere. To je vrijeme kada se pojavljuje nekoliko hominidnih vrsta, a u Europi dominiraju nenadertalci i homo sapiensi s time da su ovi potonji doseljenici.

Postoje tri glavne teorije o nestanku neandertalaca. Najstarija je ona da izumiru zbog promjene klimatskih uvjeta, no ta se sve više odbacuje kao vjerojatna. Druga je da ih istrebljuju homo sapiensi koji su intelektualno superiorniji. Nekako i ta teorija ima sve manje pristaša. Treća, koja ima najviše pristaša u znanstvenim krugovima je da se nenadertalci asimiliraju među homo sapiense i tako nestaju kao posebna vrsta. To bi značilo da manje-više svi Europljani imaju u sebi nešto neandertalskih gena.

Sam muzej je izvrsno koncipiran, multimedijalno popraćen i ima dva glavna dijela. Prvi, uvodni, govori o životu u Krapini krajem 19. i početkom 20. stoljeća kada Kramberger tamo vrši svoja iskapanja te o načinu rada ranih arheologa i paleontologa i njihovim teorijama. Drugi dio započinje video simulacijom Velikog praska pa se nastavlja nastankom i evolucijom života na Zemlji te završava evolucijom hominida i čovjeka. Kako ulazimo gotovo pred samo zatvaranje muzeja, zaključujemo kako se moramo vratiti i to sve još jednom detaljno proučiti.

Druženje s bajkerima nastavlja se uz harmoniku i pjesmu, a negdje oko osam sati odlučujemo krenuti kući.

Pozdravljamo se s društvom te puni dojmova i dobrih vibracija lagano krećemo put Zagreba. Kako me je dan iscrpio, a temperatura je već počela značajno padati, kući se vraćamo autoputom.

MK Nenadertal Bikers, hvala na svemu, bilo je izvrsno i dolazimo nagodinu!