Čitaonica | Vrijeme na dva kotača | Zanimljivosti

41,6 °C u hladu!

05.08.2017. | Nebojša Subanović

U rano jutro 5. kolovoza 2017. gledam izlazne rezultate mog prognostičkog modela WRF ARW i za Knin daje dnevni maksimalac od oko 42°C! Pa to bi moglo biti drugo obaranje rekorda u ovom mjesecu!

Prema podacima Svjetske meteorološke organizacije, kninski rekord od 22. kolovoza 2000. je 41,4°C! Trećeg dana ovog kolovoza premašen je za 0,1°C, a ako je vjerovati prognostičkim materijalima, bit će kratkog vijeka.

Vruće je bilo u Kninu i prije 22 godine kada je započela vojnoredarstvena akcija Oluja kojom je oslobođena petina okupiranog područja Republike Hrvatske. Vruće i u meteorološkom i u ratnom smislu. I tako se poklopilo da tog 5. kolovoza 2017. budu dva razloga za odlazak u Knin.

Zadarske MK Beštije svake godine na taj dan organiziraju moto defile pod nazivom „Od Branimira do Zvonimira“, vožnju od Zadra do Knina. Gotovo redovito im se pridružujem na tom defileu, ali prijašnjih sam godina s njima najdalje „odjahao“ do Benkovca.

Oko 9 ujutro na istočnoj strani Branimirovog mosta u Zadru počinje se skupljati motorističko društvo, ponajviše članovi MK Beštije, ali i članovi još nekoliko drugih klubova.

Defile počinje obilaskom Poluotoka, starog dijela Zadra.

Još nije ni deset sati, a zvizdan već počinje pržiti nesmiljenom žestinom.

Izlazimo iz Zadra i kod Murvice skrećemo prema Zemuniku Donjem. Zrak je toliko vruć da imam osjećaj kao da je netko upalio ogromni fen. Ne znam je l’ bi spustio vizir ili ne. Ako ga spustim, znojim se i znoj mi ulazi u oči, ako ga dignem, oči me peku od vrućeg zraka. Čari motoriranja na plus 40.

Prvi „pit-stop“ je u Benkovcu. Naša kolona od tridesetak motora prolazi centrom, šetnicom i na kraju parkiramo ispred jedne birtije na kratku okrepu. Odnekud se pojavljuje i karton fritula!

Nakon nekih pola sata nastavljamo užarenim Ravnim kotarima. Vruć zrak je neugodan, otežava disanje.

Kistanje. Kratak predah. Dragica je usijana. Čak je i rezervoar toliko vruć da ne možeš dulje držati dlan na njemu.

Alen, Il Presidente MK Beštije,  požuruje nas kako ne bismo zakasnili u Knin.

Vozimo sprženim Ravnim kotarima, mjestimice i doslovno sprženim – povremeno nailazimo na tragove požara.

Kolona se povremeno rasteže, gubi formu.

Konačno Knin! Već sam izmožden ovom vrućinom. Parkiramo pokraj crkve u kojoj još traje misa. I nekako se svi nastojimo ugurati u hladovinu ispod nekog drveta.

Pohvala organizatoru proslave u Kninu: dva vojnika HV-a dijele bočice vode. Dio pijem, a dio polijevam po glavi na koju sam zavezao maramu.

Koristim priliku za slikanje s aktualnim zadarskim gradonačelnikom, Dr. Brankom Dukićem.

Kako dan odmiče, tako temperatura raste, zrak postaje sve teži. Nakon kratkog muvanja, krećemo put MC Hollistera, Ch Knin.

Kod njihovog „clubhouse-a“ parkiramo gdje tko stigne i nakon srdačnog pozdrava s domaćinima krećemo s okrepom, netko s hladnom pivom, netko s gemištom.

Časte nas roštiljem. I to dobrim roštiljem.

Pratim temperaturu zraka. U 13:00 izmjereno „jedva“ 40°C. Kvragu! Hoće li rekord biti oboren?

Čekam mjerenje u 14:00. U međuvremenu mažem po roštilju.

14:30, gledam rezultate službenih mjerenja. Knin 41,5°C! Tooo!!! Kninski rekord iz 2000-te   oboren je i drugi put! Koliki je bio stvarni dnevni maksimalac znat će se tek iza 18 kada bude očitan tzv maksimalni termometar.

Maksimalni termometar je  termometar na kojem ostaje zabilježena najviša temperatura ostvarena od njegova „podešavanja na nulu“. Konstrukcija živinog maksimalnog termometra je načelno jednostavna. Između rezervoara žive i cjevčice sa skalom se nalazi tanka kapilara koja onemogućuje da se živa, koja je iz rezervoara ušla u cijev vrati nazad. I tako ostaje zabilježena najviša postignuta temperatura. Ako želite pogledati kako to izgleda uzmite vaš kućni medicinski termometar kojeg, inače, pogrešno nazivamo toplomjer. E da, on je maksimalni termometar.

Kako podne odmiče, društvo se prorijedilo, neki su otišli put Slunja, neki put Livna gdje je moto party. Ostalo nas je možda desetak. I onda su zaredale litre i vode – meni znak da se pozdravim s društvom, zahvalim na svemu i polako krenem put Dikla.

Opet kao vuk samotnjak uživam u ravnokotarskim cestama, lagano klizeći po užarenom asfaltu, dok mi vrući zrak prži pluća.

Nekoliko kilometara prije Benkovca krajičkom oka uočavam izvor, cijev u stupu iz kojeg teče voda. Moram stati! Okrećem se na praznoj cesti i vraćam do izvora. Malo pijem, malo polijevam po glavi. I tako nekoliko puta.

Benkovac benzinska. Točim gorivo i oblačim motorističku jaknu jer više ne mogu voziti u majici kratkih rukava i kožnom prsluku. Dobio sam opekotine po rukama.

U Diklo dolazim malaksao od vrućine, ali sretan jer sam osjetio što znači 41,6°C u hladu, koliko je službena najviša dnevna temperatura izmjerena u Kninu toga dana, najviša od 1949. od kada se u tom gradu kontinuirano vrše meteorološka mjerenja.