Čitaonica | Zanimljivosti

5 jahača apokalipse

09.02.2017. | Nebojša Subanović

Živimo u mirnom svijetu, bez velikih previranja, mirne atmosfere, ugodnih temperatura, svijetu ritmičke izmjene godišnjih doba.

Svijetu u kojem buja biljni i životinjski život. Nikada prije Zemlju nije nastanjivalo toliko vrsta kao danas.

Istina, koji puta se taj naš svijet malo zatrese.

No to su vrlo lokalni događaji i značajno ne remete život na Zemlji.

Podzemni potresi koji puta izazovu razorne tsunamije što odnose ljudske živote i naprave ogromnu materijalnu štetu, ali i to su samo lokalni događaji koji ne ugrožavaju opstanak života.

Naša pitoma atmosfera povremeno podivlja, ali i to su samo lokalni događaji. Uragani, tajfuni, tornada odnose ljudske živote, no nikada tako da bi ljudska, a niti jedna druga vrsta bile značajno ugrožena.

No povremeno Zemlju posjeti neki od jahača apokalipse, pravih jahača prema kojima su oni biblijski pravi amateri jer ovi kao gumicom brišu život na Zemlji. Ipak, svaki od njih je do sada iza sebe ostavio iskru života kako bi njegov nasljednik imao što uništiti.

Prvi tragovi života na Zemlji sežu nekih 4 milijarde godina u prošlosti, no gotovo tri milijarde godina se on svodio na jednostanične praživotinje. Prije nešto više od milijardu godina jednostanične praživotinje su se počele udruživati i svaka od njih se specijalizirati za neku funkciju….

Ordovicijan, prije 485-444 miliona godina

Prije 450 miliona godina Zemlja je uglavnom bila prekrivena oceanima iz kojih se izdizao centralni kontinent Gondwana te još nekoliko većih otoka, ali svi su oni bili pusti. Život je postojao samo ispod morske površine.

Jedni od najpoznatijih žitelja morskog dna bili su trilobiti. No pred kraj Ordovicijana gorje koje danas znamo pod imenom Appalachi se počelo izdizati iznad morske površine. Novo silikatno gorje polako je „usisavalo“ CO2 iz atmosfere i nakon nekih milion godina gotovo ga posve uklonilo iz atmosfere.
Posljedice su bile katastrofalne! Zemlja se ohladila, oceani su se zaledili i njihova je razina drastično pala.
Prvi jahač apokalipse je istrijebio oko 86% morskih vrsta. Uključujući i trilobite.
Zemlju spašavaju vulkani. U to vrijeme tektonska je aktivnost još uvijek bila značajno veća nego danas, a time i broj vulkana te njihova aktivnost. Kada su ponovo napunili atmosferu stakleničkim plinovima, Zemlja se zagrijala.

Devon, prije 419-359 miliona godina

Tijekom Devona je došlo do naglog bujanja biljnog života, kako na moru tako i na kopnu.

Životinje su tek bojažljivo počele napuštati sigurnost oceana i kopnenih voda, ali biljni život je bujao!

Bilo je toplo, CO2 je bilo u izobilju i biljni život se nesmiljeno razvijao.
No, u kasnom Devonu ugljičnog dioksida je bilo sve manje i manje, dok ga biljke nisu gotovo posve potrošile!

I Zemlja se opet ohladila postavši snježna gruda!

Drugi jahač apokalipse odnosi oko 75% vrsta. Još nije jasno koliko dugo je harao Zemljom, ali procjene su da je izumiranje trajalo od 0,5 do 25 miliona godina.
I opet su vulkani svojom aktivnošću spasili svijet.

Perm, prije 299-252 miliona godine

U vrijeme Perma kopna je bilo sve više, a kontinenti koje danas raspoznajemo mahom su bili spojeni u jedan veliki prakontinent. Živa bića su već uvelike bila prilagođena životu na kopnu.

No, prije nekih 252 miliona godina dogodila se prava kataklizma! Kataklizmička erupcija u području današnjeg Sibira, površine oko dva miliona kvadratnih kilometara, pokrenulo je pravu oluju prirodnih katastrofa.

Poznato kao i „Veliko izumiranje“, vjerojatno najgore ikada u povijesti, gotovo da je prekinulo život na Zemlji.
Oblaci prašine su blokirali sunčevo zračenje uzrokujući kratkotrajno zahlađenje, ali i onemogućili život fotosintetičkih biljaka na kopnu i u oceanima. Nakon toga su uslijedile kisele kiše ubijajući biljni život na kopnu te fitoplankton u oceanima. Kada se atmosfera očistila od kiselih aerosoli i oblaka prašine, zbog povećane količine CO2 je došlo do pojave efekta staklenika. Globalna temperatura je naglo porasla za nekih 8, a temperatura oceana za desetak stupnjeva Celzija.
Metanogenetičke bakterije na dnu oceana su reagirale produkcijom metana, vrlo moćnog stakleničkog plina, smanjujući količinu kisika i povećavajući njihovu kiselost. Posljedica je bilo izumiranje gotovo kompletnog života oceanima.
Anoksija je omogućila bujanje zelenih sumpornih bakterija koje oslobađaju otrovni sumporovodik koji je na kraju završio u atmosferi trujući kopnene životinje i biljke te stanjujući ozonski omotač izlažući kopnene životinje UV zračenju.

Treći jahač apokalipse harao je oko 60.000 godina što je u geološkom smislu trenutak, no izumrlo je 96% morskih i 70% kopnenih vrsta kralježnjaka, 57% svih porodica i 83% rodova te je jedino poznato masovno izumiranje kukaca.
Danas ga zovemo „Veliko izumiranje“.
Oporavak je trajao oko 10 * 106 godina.

Neki od izumrlih reptila:

Trijas, prije 251-199 miliona godina

Tijekom trijasa dominantni životinjski oblici su vodozemci i dinosaurusi. Vodozemci su poprimili gotovo gigantske razmjere, a dinosaurusi su osvojili i kopno i vodu i zrak.

I onda krajem Trijasa, prije 200 miliona godina… PUF!

Četvrti jahač apokalipse je do danas ostao nepoznat! Nestali su svi veliki vodozemci, ali i mnogi drugi kopneni kralježnjaci.
Preživjeli su dinosaurusi koji su postali dominantna vrsta u Juri.

Kreda, prije 145-65 miliona godina

Zemljom još uvijek dominiraju dinosaurusi iako su oni najveći nestali.

Uz dinosauruse počeo se razvijati i jedan novi rod životinja: sisavci!

Bili su mali, uglavnom do veličine štakora, neugledni i na prvi pogled, u to vrijeme beznačajni.
U doba Krede pojavljuje se i prvo cvijeće!

I onda prije 66 miliona godina dolazi peti jahač apokalipse!

U područje današnjeg Meksičkog zaljeva udara asteroid promjera 10-15 kilometara koji pri udaru oslobađa energiju od 100 teratona TNT-a odnosno milijardu puta veću od eksplozije atomske bombe bačene na Hirošimu stvarajući krater promjera 180 kilometara!

Izuzev nekoliko hladnokrvnih životinja kao što su neke morske kornjače i krokodili, nije preživio niti jedan četveronožac mase veće od 25 kg. Dinosaurusi te mnoge vrste zmija i guštera su zauvijek nestali sa svjetske pozornice, a dominantna vrsta su postali sisavci.
Efekti udara se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe: trenutni i dugotrajni.
Kratkotrajni:
a) Toplinsko zračenje koje je pobilo sve izložene organizme, a prema čađi u sloju iz toga doba proizlazi kako je bila spaljena cjelokupna površina Zemlje. O toj teoriji se još vode rasprave, je li spaljena cjelokupna površina ili samo pojedini dijelovi.
b) Tsunami koji je mogao biti visok desetke pa i stotine metara.
c) Razorni potresi kao reakcija na seizmičke valove neposredno nakon udara te aktivacija vulkana.

Dugotrajni:

a) „Nuklearna zima“ kao posljedica zasjenjivanja Sunca što je ohladilo atmosferu za nekih 7°C.
b) Reakcija vodene pare nastale isparavanjem velike količine oceana u trenutku udara s dušikom iz atmosfere pri čemu je nastala dušična kiselina koja je padala na zemlju kao kisela kiša. Na mjestu udara je ispario dobar dio stijena što sadrže puno sumpora koji je na kraju završio u stratosferi te u reakciji s vodenom parom stvorio sumpornu kiselinu koja je ne kraju također završila na površini u obliku kiselih kiša. Kisele kiše su uništile preživjeli biljni pokrov, ako ga je bilo, što je za posljedicu imalo izumiranje velikih biljoždera, a posljedično i velikih mesoždera koji su preživjeli prvi udar. Uza to su se zakiselili oceani što je dovelo do izumiranja živih organizama s karbonskim kućicama.
c) Nakon što se atmosfera razbistrila od krutih aerosoli došlo je do efekta staklenika zbog povećane količine CO2 .

Izumrlo oko 76% biljnih i životinjskih vrsta.

Izuzev nekoliko hladnokrvnih životinja kao što su neke morske kornjače i krokodili, nije preživio niti jedan četveronožac mase veće od 25 kg. Dinosaurusi te mnoge vrste zmija i guštera su zauvijek nestali sa svjetske pozornice, a dominantna vrsta su postali sisavci.

Holocen, prije 12000 do danas

Holocen je naše doba, doba modernog čovjeka, doba u kojem je došlo do naglog tehničkog razvoja i mogli bismo reći ljudske civilizacije. Međutim, holocen je bio i krajnja stanica mnogih vrsta, životinjskih i biljnih. Brzina izumiranja se, po nekim autorima, pojavom čovjeka povećala 10 puta! Kako je čovjek osvajao pojedine kontinente, tako se i broj vrsta velikih kralježnjaka drastično smanjivao.

Je li čovjek taj šesti jahač apokalipse?

U zadnjih tisuću godina čovjek je drastično mijenjao površinu zemlje, krčio šume, krčevine i pašnjake pretvarao u oranice, u urbane sredine i to je nesumnjivo imalo svoju cijenu koju su svojim postojanjem platile mnoge vrste.