Čitaonica | Dječji kutak | Saznaj | Zanimljivosti

Batiskaf Trieste i Marijanska brazda

12.06.2014. | Đurđica Marković

Prije više od pola stoljeća, točnije 23. siječnja 1960. godine, Jacques Piccard i Don Walsh ušli su u batiskaf Trieste i spustili se u najdublji dio oceana – Challenger Deep u Marijanskoj brazdi.

bathyscaphe-trieste

Batiskaf je ronilica za istraživanje oceanskih dubina. Riječ je porijeklom grčka, od batis za dubok i skafos za brod. Batiskaf se sastoji od velikog tanka napunjenog benzinom (koji je lakši od vode i teško se komprimira pa je prikladan za uvjete jako visokog tlaka duboko ispod morske površine) i okrugle prostorije (namijenjene za istraživanje i promatranje) koja je postavljena ispod tanka. Ime je dobio po Trstu, gradu u kojem je sagrađen.

Trieste je tu dvojicu istraživača spustio oko jedanaest kilometara u dubinu – mjerni uređaji na brodu zabilježili su dubinu od 11 521 metar ali kasnije je proračunato da je dubina bila oko 10 916 metara. I novija mjerenja pokazuju da je dno Challenger Deepa oko 11 000 metara ispod morske razine.

640px-Marianatrenchmap

Challenger Deep je najniža točka Zemljine kore i nalazi se na sjeverozapadu Tihog oceana. Nastala je na području subdukcije tektonskih ploča gdje Pacifička ploča tone ispod Filipinske, čime nastaje brazda (Marijanska brazda). Unutar same Marijanske brazde nalazi se Challenger Deep – mala udolina u kojoj je najdublja točka na Zemlji.
Dubina na tom mjestu je oko 11 kilometara što znači da kad biste najvišu planinu svijeta stavili pod more na tom mjestu (Mount Everest koji je visok 8 848 metara) ne samo da bi cijela bila pod vodom već bi vrh bio više od dva kilometra ispod površine!

don-walsh-jacques-piccardJacques Piccard (1922.-2008.) je bio oceanograf koji je zajedno sa svojim ocem dizajnirao Trieste. Njegov otac August je eksperimetirao s metodama uzgona za let balonom (1932. je oborio visinski rekord) i to je znanje primijenio i na Trieste.
Don Walsh (1931.-) je također oceanograf ali i je bio i poručnik u mornarici. Već se više od pola stoljeća bavi istraživanjem oceana, a časopis Life ga je proglasio jednim od najvećih istraživača na svijetu.

Spuštanje do dna oceana trajalo je skoro pet sati. Iako je dolje potpuni mrak, pomoću batiskafovog su svjetla uspjeli vidjeti dno, kozice i neke ribe. Prilikom spuštanja je staklo komore za promatranje napuklo pa su se nakon samo dvadesetak minuta na dnu počeli vraćati na površinu. Bacili su balast (oko 9 tona željeza i tankove s vodom) i vratili se na površinu za tri sata i petnaest minuta.

Piccard i Walsh su još uvijek jedini ljudi koji su dno Challenger Deepa vidjeli svojim očima – iako je od 1960. nekoliko ronilica poslano u istraživanje, nijedna nije imala ljudsku posadu.

Izvor: geology.com.