Čitaonica | Zanimljivosti

Kako nastaju hollywoodske magle

16.11.2017. | Đurđica Marković

Studeni je mjesec u kom mnogi dijelovi kopnene Hrvatske satima ostaju obavijeni gustom maglom. Za jedne je ona gnjavaža, za druge razlog za sjetu, no postoje i oni koje maglu silno vole.
Oni su filmaši, i što je magla gušća, ljepljivija i vlažnija, njima je draža. Nimalo to ne čudi ako znamo da magla  ljude oduvijek asocira na nešto mračno, tajnovito i pomalo zastrašujuće. Za maglovitih dana, a osobito večeri, malo se tko osjeća ugodno. Ubrzavamo korak, čulimo uši na svaki i najmanji šušanj, pokušavajući otkriti  od kud dolazi i tko ga pravi. U takvim situacijama, iz sjećanja nam izranjaju slike  strašnih događaja što smo ih vidjeli u svijetu filma. I dok se prisjećamo scena iz poznatih hororaca u kojima je upravo magla odigrala jednu od odlučujućih uloga, kroz tijelo nam prolazi jeza. Možete li zamisliti Transilvaniju i film o grofu Drakuli bez magle? Da li bi ugođaj i mistika bili dočarani? Odgovor je samo jedan, negativan.

No, kako to filmska industrija stvara strašne prizore u kojima je magla tako realistična, a zbog kojih je jedna obična meteorološka pojava zauvijek okarakterizirana kao nešto mračno i zastrašujuće?

Najstariji i najpoznatiji način „proizvodnje“ magle za potrebe filma, ali i kazališta, je polijevanje suhog leda vrućom vodom. Ovaj način se koristio za male scene, ali nije bio pogodan za snimanja na otvorenom prostoru.  Magla se također dobiva korištenjem posebnih uređaja koji sadrže glikol, tekućinu sličnu antifrizu za automobile. Njeno svojstvo je da lako isparava i ne zaleđuje se pri niskoj temperaturi, što je pogodno za filmske scene u kojima se želi postići tzv. niska magla. U tom slučaju se na uređaj stavljaju posebni dodaci koji hlade tekućinu u isparavanju i time ju zadržavaju nisko uz tlo.

Za potrebe snimanja scena s maglom u širokom kadru koriste se velika zrcala pomoću kojih se vizualno dobiva efekt širine  i dubine prostora. Ipak, za potrebe današnjih filmskih blockbustera naveliko se koriste specijalni efekti te kamere s posebnim lećama i filtrima koji simuliraju maglu i time pružaju vrhunski i zastrašujući ugođaj na velikom platnu. Najbolja preporuka za one hrabrije je film Magla iz 2003.godine, remake istoimenog filma snimljenog dvadeset i tri godine ranije. U ovom primjeru se može lijepo vidjeti evolucija u postizanju efekta magle na filmu.

Bez obzira na realističnost prizora s maglom u filmovima strave,  ukoliko se nađete okruženi gustom maglom, i doslovno ne vidite prst pred nosom, sjetite se da ta magla nema baš nikakve veze s onom filmskom! I ne paničarite, jer magla je  samo običan oblak na tlu i tek  jedno od obilježja kasne jeseni. Opustite se i uživajte u zvucima što ih prave vaši koraci i šuštavo lišće pod njima.