Čitaonica | Zanimljivosti

Kozmičke zrake uzrokuju munje, tvrde ruski fizičari Gurevič i Karaštin

07.05.2013. | Đurđica Marković

kozmicke zrake

Ruski fizičari Aleks Gurevič i Anatolij Karaštin u radu objavljenom u časopisu Physical Review Letters, tvrde da su pronašli nove dokaze u prilog svojoj teoriji da bljeskove munja uzrokuju kozmičke zrake. Ideja, koju je Gurevič iznio još 1992. Godine,  predmet je rasprave do današnjih dana.

Nitko zapravo ne zna što uzrokuje nastanak munja – općenito se smatra da su one rezultat sudara kristalića leda i zrnaca tuče u oblacima, no zbog nepredvidivosti grmljavinskih oluja nitko to nije uspio nepobitno dokazati. Prema teoriji koju je Gurevič iznio prije dvadesetak godina, munje uzrokuju sudari kozmičkih zraka s kapljicama vode u grmljavinskim oblacima.  U radu objavljenom u časopisu Physical Review Letters Gurevič tvrdi kako je, zajedno s kolegom, uspio pronaći dokaze u prilog svojoj teoriji. Po njima, kozmičke zrake koje ulaze u olujne oblake ioniziraju zrak u njima i stvaraju velik broj slobodnih elektrona.

Električno polje koje se već nalazi u oblaku dodaje tim elektronima sve više energije, a kada se oni u zraku sudare s atomima vode oslobađa se još više elektrona i nastaje ono što Gurevič naziva lavinom visokoenergetskih čestica koje na kraju uzrokuju „potpuni raspad“ – izboj vidljiv kao bljesak munje.

Kao i sve druge teorije o porijeklu munja, ni Gurevičeva nije dokazana, no on ne miruje. Zajedno s Karaštinom mjerio je i analizirao radiovalove u aktivnim grmljavinskim oblacima, vodeći se idejom da ukoliko munje zbilja nastaju interakcijom s kozmičkim zrakama, trebalo bi biti moguće izmjeriti radiovalove koji se pritom stvaraju, objavio je Phys.org.

Njih su dvojica postavili opremu za praćenje olujnih oblaka iznad Rusije i Kazahstana te snimili radiovalove emitirane prilikom 3.800 udara munja. Analizom podataka uvidjeli su kako stotine, možda i tisuće kratkih radio pulseva odgovaraju vremenu neposredno prije nastanka munje. Možda i važnije, ti su se pulsevi uklopili u Gurevičev model koji je predložio godinama ranije.

Ipak, količina energije koju sa sobom nose kozmičke zrake unutar njegovog modela ne događa se dovoljno često u stvarnosti da bi uzrokovala pojavu munja u baš svakoj grmljavinskoj oluji.

Gurevič i Karaštin tvrde kako ta nepodudarnost može biti objašnjena energijom koju u sustav dodaju slobodni elektroni koji prolaze blizu hidrometeora (sićušnih zrnaca tuče ili kapljica vode). To uzrokuje vrlo malene izboje, koji zajedno pridonose ukupnom naboju s dovoljno energije da uzrokuju lančanu reakciju koja dovodi do nastanka munje.