Kroz ljeto bez probavnih tegoba
23.06.2012. | Đurđica Marković
Gotovo da nema osobe koja za vrućih ljetnih dana nije osjetila neku probavnu teškoću. Najčešće bolesti u ljetnim mjesecima upravo su akutne crijevne zarazne bolesti. Mogu biti uzrokovane raznim mikroorganizmima, a do prijenosa dolazi nečistim rukama, zagađenom hranom ili vodom.
Od simptoma su najizraženiji proljev i povraćanje, javljaju se i temperatura i opća slabost, no posljednje dvoje ne mora uvijek biti prisutno.
Najčešće su infekcije zaraženom hranom, najčešće uzrokovane salmonelama. U periodu od 12 do 24 sata nakon konzumiranja hrane zaražene salmonelama, javlja se povišena temperatura sa zimicom i glavoboljom, povraćanje, proljev i bolovi u trbuhu. Bolest se uglavnom smiruje za 2 – 5 dana. Izvor infekcije salmonelama najčešće su jaja, meso peradi ili drugih zaraženih životinja, a osobito je opasno mljeveno meso koje se ne pripremi odmah.
Česte infekcije u ljetnim danima su i one uzrokovane toksinom stafilokoka. Prvi se simptomi javljaju već 1 – 6 sati nakon konzumiranja hrane. Povraćanje prevladava nad proljevom, temperatura obično nije povišena, iako se bolesnici žale na jaku mučninu. Oporavak je u pravilu brz. Bolest se javlja pojedinačno, ali su u ljetnim danima česte i epidemije kao posljedica konzumiranja sladoleda, kolača s nekuhanim kremama od jaja i drugih slastičarskih proizvoda, koje rado i često jedemo upravo u ljetnom periodu, kada su te namirnice uslijed visokih temperatura lako pokvarljive.
U vrijeme godišnjih odmora česti su mučnina, proljevi i povraćanje, a javljaju se kao posljedica nervoze uzrokovane pripremama i odlaskom na put. Naime, probava je vrlo složen proces. Ako su želudac i crijeva samo malo osjetljiviji, dovoljan je i najmanji podražaj da se jave smetnje. Probavni je sustav pod utjecajem autoimunog živčanog sustava, pa i lakše psihičke smetnje mogu poremetiti njegove prirodne funkcije.
Probavne smetnje uspješno se liječe mijenjanjem nekih navika, ali i biljnim preparatima i lijekovima koji donose olakšanje.
Neželjene posljedice mogu se spriječiti dugim pečenjem i kuhanjem hrane. U liječenju je ponajprije potrebno nadoknaditi izgubljenu tekućinu. Unos hrane treba ograničiti do smirivanja proljeva i povraćanja. Antibiotici ne koriste, osim u izuzetno rijetkim slučajevima, i tada ih treba uzimati samo uz konzultacije s liječnikom.